Dočekali smo Novu godinu, slavili, putovali, odmarali, vratili se na radne pozicije i nastavljamo dalje. U 2018. ulazim sa novim tekstom, o beogradskim muzejima, kao što sam i obećala. Pred vama je januarsko izdanje sa pet muzeja koje vam Ljubica i ja predlažemo u ovom mesecu.
***
Istorijski muzej
U Istorijskom muzeju Srbije na Trgu Nikole Pašića 11 nećete zateći stalnu muzejsku postavku, ali ćete uvek moći da obiđete neku zanimljivu izložbu. Trenutno su aktuelne dve – Smrt Karađorđa Petrovića i Gradovi u pokretu.
U okviru izložbe Smrt Karađorđa Petrovića, saznaćete sve detalje o Crnom Đorđu, od njegovog rođenja, prekoj naravi, Ustanku, izgnanstvu i njegovoj tragičnoj smrti. Izložba je otvorena u novembru 2017. godine, povodom dvestote godišnjice od ubistva vožda Karađorđa. Iako sam bila dobra u istoriji, moram priznati da se nisam nikada previše bavila dinastijom Karađorđević i osim osnovnih istorijskih činjenica, dalje nisam dogurala. Posle izložbe sam se, naravno, više pozabavila ovom temom, događajima, članovima dinastije, porodičnim stablom, sve dok nisam otišla toliko daleko da sam otkrila i to da je princeza Jelisaveta bila verena za Ričarda Bartona, između njegova dva braka sa Elizabet Tejlor.
Ali da se vratimo na vožda, od koga je sve počelo. Ono što mi je bilo zanimljivo je to što ga svi znamo sa dobro poznate slike iz udžbenika, kao lepuškastog muškarca, pitomih očiju. Sliku je naslikao ruski slikar Vladimir Birikovski, ali činjenica je da Karađorđe nije ni približno tako izgledao. Čak naprotiv. Na izložbi možete videti njegove vernije portrete, zatim originalne zastave, oružje i lične predmete. Izložba će trajati do septembra 2018. godine.
//pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js
(adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});
Gradovi u pokretu je druga izložba koju možete obići do 28. januara i koja je po mom mišljenju možda i zanimljivija od prethodne. Naime, na ovoj izložbi prikazano je dve stotine fotografija iz perioda ’20-ih i ’30-ih godina prošlog veka, kada se Osmansko carstvo raspalo, a tadašnji čovek nastavio svoj život kao da prethodnih pet stotina godina nije bilo ništa. Na fotografijama je prikazan život ljudi iz Beograda, Sarajeva, Istanbula i Ankare, a cela izložba je podeljena u pet tematskih panela: Centar grada, Narod i kult tela, Odevanje i društvene klase, Dokolica i druženje i Čaršija. Fotografije su pozajmljene iz arhiva novina Politika i Vreme iz Beograda, i Džumhurijet i Akšam iz Istanbula. Veoma je zanimljivo gledati sva ta lica i pogađati u kom su gradu nastale fotografije, jer je sličnost između ljudi i gradova neverovatna. Ispod svake fotografije je oznaka grada iz kog potiče i broj koji možite pronaći u knjižici, sa opisom same fotografije. Uz to, možete isprobati šešire i modne detalje karakteristične za to vreme i fotografisati se ispred istorijskog pejzaža.
Nakon 28. januara 2018, izložba se dalje seli u Istanbul, Sarajevo, Grac i Kembridž. Ne propustite je. Radno vreme muzeja je svakog dana od 12 – 20h, osim ponedeljka, kada je muzej zatvoren. Cena ulaznice za obe izložbe je 200 din. Sajt muzeja je www.imus.org.rs.
Dvorana Kulturnog centra
Mislim da ne treba trošiti reči o tome šta nama predstavlja i koliko nam znači Milena Dravić, jedna od najvećih glumica naše kinematografije. Povodom nagrade Dobričin prsten, najvećeg domaćeg glumačkog priznanja koje je Milena dobila prošle godine, priređena je izložba fotografija i promocija monografije pod imenom “MILENA“. Na izložbi je prikazana 71 fotografija koje možete pogledati do 1. marta 2018. u Kolarčevoj 6. Ulaz je besplatan.
A kako je ovih dana i godišnjica rođenja i smrti Dejvida Bouvija, simbolično prilažem Mileninu obradu Dejvidove pesme The man who sold the world, iz predstave Zigi zvezdana prašina, koja se igrala u Bitef teatru.
Muzej Ive Andrića
Ukoliko ste zainteresovani da zavirite u odaje u kojima je živeo jedan od najznačajnijih jugoslovenskih pisaca, autor romana Na Drini ćuprija, Prokleta avlija, Gospođica i mnogih drugih, onda bi trebalo da posetite Muzej Ive Andrića. Ivo Andrić je došao u Beograd 1919. godine, a sa svojom suprugom Milicom Babić je u stanu na Andrićevom vencu 8, živeo od 1958. do njegove smrti 1975. godine. Od 1976, stan je pretvoren u muzej, što je i sam Ivo Andrić zahtevao. Hol, radna soba i salon sa bibliotekom su nepromenjeni, dok je velika soba izmenjena i prilagođena muzejskoj postavci koja hronološki prati život i nagrade Ive Andrića. U okviru nje možete videti fotografije, rukopise, pisma i razglednice koje je Ivo slao svojim prijateljima, lične predmete, dokumenta, knjige, nagrade i svedočanstva, uključujući i najvredniju, Nobelovu nagradu za književnost koju je Ivo Andrić dobio 1961. godine.
Radno vreme muzeja je utorkom, sredom, petkom i subotom od 10 – 17h, četvrtkom od 12 – 20h, nedeljom od 10 – 14h, dok je ponedeljkom zatvoren. Cena ulaznice je 200 din, a detalje o muzeju pogledajte na sajtu.
//pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js
(adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});
Muzej Zepter
Godine 1921, u ulici Kneza Mihaila 42, podignuta je zgrada Prve hrvatske štedionice, po projektu hrvatskog arhitekte Dionisa Sunka, kao tipičan primer berlinske secesije. Postoji podatak da je u temelju zgrade pronađen ćup sa 150 rimskih zlatnika iz perioda Singidunuma, a 1924. godine ovde se održalo prvo emitovanje radio programa u tadašnjoj državi. U zgradi su se godinama kasnije smenjivale banke, a od 2010. godine, ovde je smešten Muzej Zepter. Zgrada je pod zaštitom države, pa se u muzeju i dalje nalaze šalteri koji su prekriveni panelima. Muzej Zepter je prvi privatni muzej i u njemu se nalaze dela jugoslovenskih umetnika savremene umetnosti iz druge polovine 20. veka i s početka milenijuma, sa preko 400 slika i skulptura.
Prilikom naše posete, muzej je bio prazan, kao i skoro svi ostali koje sam do sada spomenula u prethodnom i ovom tekstu, pa smo tim povodom porazgovarale sa devojkama koje su zaposlene u muzeju. I činjenice su poražavajuće, a to je da posetilaca nema. Uprkos tome što je na prometnom mestu, u srcu pešačke zone. Oni koji dolaze su uglavnom turisti, ponekad organizovane grupe ili nedeljom, kada je ulaz besplatan, pojavi se po koji posetilac. Plaše se da kada se bude otvorio Narodni muzej da će tek tada biti loša posećenost.
Zato bismo da vas podstaknemo da posetite i ovaj muzej. Radno vreme utorkom, sredom, petkom i nedeljom je od 10 – 20h, četvrtkom i subotom od 12 – 22h, a ponedeljkom je muzej zatvoren. Ulaznice su 200 din za decu iznad 10 godina i odrasle, 100 din za grupe od 10 i više osoba, studente i za starije od 65 godina, dok je za decu mlađu od 10 godina, osobe sa invaliditetom, kao i nedeljom za sve posetioce, ulaz besplatan. Sve detalje o muzeju, umetnicima i njihovim delima pogledajte na sajtu muzeja, kao i informacije o trenutno aktuelnoj izložbi Alekse Čelebonovića, koja će trajati do 4. februara 2018. godine.
//pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js
(adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});
Konak kneginje Ljubice
Konak kneginje Ljubice je spomenik kulture od izuzetnog značaja i jedna od retkih zgrada sačuvanih iz doba vladavine kneza Miloša Obrenovića, koja datira iz 1830. godine. Sagrađen je po kneževom nalogu i trebalo je da bude dom za njegovu porodicu, kneginju Ljubicu i sinove Milana i Mihaila i da služi kao dvor za rezidenciju, međutim, zbog blizine Turaka, Miloš Obrenović nije mnogo vremena provodio u toj kući. Iako se izgled konaka oslanja na orijentalnu tradiciju, u velikoj meri nagoveštava evropski uticaj. Nemena konaka se u narednim godinama menjala, pa se tako u njemu nalazila Prva Viša škola u Srbiji, zatim Prva beogradska gimnazija, Apelacioni sud, Zavod za vaspitanje gluvoneme dece, Muzej savremene umetnosti, Crkveni muzej, Republički zavod za zaštitu spomenika kulture, a od 1980. godine, vodi se kao muzej i pripada Muzeju grada Beograda. U Konaku je smeštena stalna muzejska postavka Enterijeri beogradskih kuća iz 19. veka. U okviru nje prikazan je nastanak i razvoj visoke građanske kulture, načina života i stanovanja u Beogradu u 19. veku.
Trenutno se u Konaku održava izložba Anastas Jovanović – umetnost i mediji, koja traje do 28. januara 2018. godine. Adresa muzeja je Sime Markovića 8, radno vreme: utorak, sreda, petak od 10-17h, četvrtak 10-18h, subota 12-20h, nedelja 10-14h, ponedeljkom muzej ne radi, a cena ulaznice je 200 din.
***
Bonus predlog – Kulturna baština Topčidara
Ljubica i ja vam predlažemo još jednu turu koja je aktuelna samo još u januaru, tačnije do 27. januara 2018, a koju ćemo tek obići, u vreme kada ovaj tekst bude već na blogu. Reč je o šetnji u okviru Kulturne baštine Topčidera. U okviru ove šetnje obilaze se Muzej afričke umetnosti, Kuća kralja Petra Prvog i Legat Petra Lubarde o kom je bilo više reči u decembarskom izdanju. Šetnja traje 150 min, cena je 500 din i potrebno je prijaviti se mejlom na kulturnabastinatopcidera@gmail.com. Ture su organizovane subotom do kraja januara, sa početkom u 11h ispred Muzeja afričke umetnosti, u Andre Nikolića 14. Sve detalje možete pronaći na linku.
Možda se i vidimo na jednoj od sledećih tura.
Pozdrav,
Majus
*Autori svih fotografija smo Ljubica i ja
*U kategoriji Segmenti iz Beograda, možete pronaći i prethodne tekstove o beogradskim muzejima.
👏👏👏
Ovaj sound bar treba na vrh. Da se klikne pre citanja. 😊
Sviđa mi seSviđa mi se
Drago mi je da ga je neko uopšte primetio 🙂 Možeš da klikneš na mjuz i dok si na tekstu 😉
Sviđa mi seSviđa mi se
Divni predlozi, naročito ova izložba Mileni u čast. Jako je lepo što pišete o ovoj bitnoj, a tako malo zastupljenoj temi… Samo tako nastavite! 😉
Sviđa mi seSviđa mi se
Hvala vam devojke 😘
Sviđa mi seSviđa mi se
Nominiram te da sudjeluješ u blogerskoj igri Mystery Blogger Award, a pravila možeš vidjeti na mom blogu 🙂
Sviđa mi seSviđa mi se
Dobry clanek, hezky blog! 🙂
Sviđa mi seSviđa mi se