Tema ovog teksta biće beogradski muzeji. Posećujući ih, Ljubica i ja smo došle na ideju da vas u narednim pričama virtuelno prošetamo kroz njih, damo vam predloge i podstaknemo vas da i vi to isto uradite u slobodno vreme. Potrudićemo se da u narednom periodu, za vas i nas izdvojimo po pet muzeja i izložba koje ćemo vam predstavljati na mesečnom nivou. Uprkos činjenici da se u Srbiji skoro ne ulaže u kulturu, iznenadićete se koliko Beograd ima muzeja koji zapravo rade, ali koji su na žalost prazni.
Pa da počnemo!
//pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js
(adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});
Muzej savremene umetnosti
Na prvo mesto stavljam novootvoreni Muzej savremene umetnosti. Nakon deset godina renoviranja, dočekali smo da 20. oktobra 2017. godine otvori vrata prelepe zgrade iz 1965. i ponovo zasija. Muzej je otvoren izložbom ,,Sekvence“ koja uključuje dela savremene umetnosti nastala na prostorima bivše Jugoslavije. Po otvaranju, u okviru programa 7×24, muzej je sedam dana radio bez prestanka, kada je zabeležena neverovatna posećenost.
Ganuo me je čitav doživljaj, od samog ulaska i činjenice da zgrada svetli, da je otvorena i da se u njoj kreću mali ljudi koje vidim dok se iz daljine približavam muzeju i mislim kako ovog puta nisam morala da sednem u avion i otputujem negde u inostranstvo da bih otišla u Muzej savremene umetnosti ili bilo koji drugi. Ganule su me slike srpskih slikara koje vidim po prvi put i susreti sa Milenom Pavlović Barili, Savom Šumanovićem i Nadeždom Petrović. Na nekoliko nivoa raspoređeno je više od tri stotine dela koja su obeležila period od početka 20. veka do danas, iz dvadesetak različitih umetničkih pravaca, od građanskog modernizma, socijalne umetnosti, apstraktnog slikarstva, do fotografije, umetnosti devedestih u Srbiji i umetnosti danas.
Sajt muzeja je www.msub.org.rs, adresa je Ušće 10, blok 15, a radno vreme je od 10 – 18h, četvrtkom od 10 – 22h, dok je utorkom zatvoren. Cena karte je 300 din, grupne ulaznice su 200, dok su za učenike, studente i penzionere 150 dinara. Sredom je ulaz besplatan.
//pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js
(adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});
Dom Jevrema Grujića
Jevrem Grujić (1826 – 1895) je bio državnik i diplomata čijom je zaslugom 1858. godine donet Prvi zakon o Narodnoj skupštini. Aktivno je učestvovao u političkim događajima, bio je pokretač srpskog liberalizma, ministar, sudija Velikog suda i diplomatski predstavnik Srbije u Carigradu, Londonu, Parizu i Briselu. Njegov dom je sagrađen 1896. godine po projektu arhitekte Milana Kapetanovića, koji je 1961. godine, Zavod za zaštitu spomenika kulture Beograda zaštitio odmah po njegovom osnivanju. U Domu Jevrema Grujića održavali su se gradski balovi, okupljala se društvena elita, a među redovnim gostima su bili kraljica Marija Karađorđević, Pavle Jovanović, Jovan Dučić, Milan Rakić i mnogi drugi. Tokom sedam generacija diplomatske tradicije, sakupljeno je oko pet stotina umetničkih dela iz različitih perioda.
U Domu Jevrema Grujića je 1912. godine tajno potpisan savez sa Bugarskom, 1941. godine ovde je smeštena partizanska bolnica, a 1967. godine, današnji potomak Jovana Grujića, Lazar Šećerović, u podrumu kuće otvara prvu diskoteku u Beogradu, u vreme kada su diskoteke postojale samo u Londonu, Parizu i Milanu. Budući da se odmah pored nalazi Atelje 212, čitava ekipa glumaca i reditelja, dolazila je u diskoteku ,,Kod Laze Šećera“. Kada su Mira Trailović i Jovan Ćirilov nakon povratka iz Amerike rešili da ubace ,,Kosu“ na repertoar, posle premijere došli su i tvorci ,,Kose“, Rado i Ragni i sa čitavom ekipom noć proveli u diskoteci. Predstava se tada igrala samo u Njujorku, Londonu, Dizeldorfu i Beogradu. Koliko je diskoteka bila popularna dokazuje činjenica da su se ovde, osim domaće kul ekipe, pojavljivale i face poput Omara Šerifa, Alana Delona, Pako Rabana i mnogih drugih. Diskoteka je radila čitavih godinu dana, nakon čega je zatvorena ,,jer kvari socijalističku omladinu“ i iskreno, više bih volela da sam je posećivala tih godinu dana ’67, nego što sam odlazila u nju pre par godina, kada su je ponovo otvorili.
Dom Jevrema Grujića je sada muzej. Osnovali su ga njegovi potomci, pomenuti Lazar Šećerović koji će vas dočekati na vratima i Aleksandar Conić. U muzeju je trenutno aktuelna izložba slika Paje Jovanovića, pod nazivom ,,Od čika Paje“. Pomenula sam da je Paja Jovanović bio blizak prijatelj porodice Grujić, pa tako osim dela koja su pozajmljena iz drugih muzeja, možete po prvi put videti njegova dela iz privatnih kolekcija, kao i remek-dela koje je Pavle poklonio ovoj porodici.
U okviru projekta ,,Velikani srpskog slikarstva“, u Domu Jevrema Grujića održale su se izložbe slika Uroša Predića i Petra Lubarde, a trenutno aktuelna izložba slika Paje Jovanovića trajaće do 4. marta 2018. godine. Na sajtu http://www.domjevremagrujica.com možete pročitati sve detalje o porodici Grujić i istaknutim ličnostima koje su u njoj živele, a muzej posetite na adresi Svetogorska 17. Cena ulaznice je 250 din, sa popustom za đake i studente, a za decu do 7 godina ulaz se ne naplaćuje. Radno vreme je četvrtkom i petkom od 15 – 20h i subotom i nedeljom od 12 – 16h. Na svakih sat vremena održava se vođenje ture.
//pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js
(adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});
Muzej Paje Jovanovića
Apropo izložbe u Domu Jevrema Grujića, želimo da vam predstavimo i Muzej Paje Jovanovića koji možete posetiti bilo kada u radno vreme muzeja.
Pavle Paja Jovanović (1859 -1957) je jedan od najvećih srpskih slikara koji je svoju slavu stekao za vreme svog dugog života. Rođen je u Vršcu, u fotografskoj porodici, a Akademiju likovnih umetnosti u Beču upisuje 1877. godine. Uz Uroša Predića, bio je tipičan predstavnik akademskog realizma, putovao je svuda po svetu i svojim slikama predstavljao Balkan koji je u to vreme Evropi bio posebno egzotičan i zanimljiv. Među njegovim najpoznatijim slikama ističu se Borba petlova, Seoba Srba, Kićenje neveste, Krunisanje Cara Dušana, Furor Teutonicus. Osim istorijskih motiva, Paja je slikao i portrete poznatih ličnosti, članove dinastije Karađorđević, Mihajla Pupina, austrijskog cara Franju Josifa (čak devet portreta), kao i portrete običnog građanstva.
Njegova najveća inspiracija i muza, bila je njegova supruga, mlada Bečlijka Hermina Muni Dauber (1892 – 1972). Venčali su se 1917. i proveli 40 godina zajedno, do Pajine smrti. Muni je ovekovečena na mnogim portretima i aktovima, kojima se Paja okreće u kasnijem dobu.
Godine 1950, sa upravom Muzeja grada Beograda, Paja Jovanović dogovara otvaranje Legata. Muzeju poklanja preko 800 predmeta. Po njihovoj želji, Pajini i Munini posmrtni ostaci se prenose iz Beča u Aleju velikana na Novom groblju u Beogradu.
Muzej počinje sa radom 11. juna 1970. godine i od tada, prostor je nepromenjen. Danas u njemu možete videti 45 slika, slikarski pribor, lična dokumenta, knjige, neorenesansni portal, kamin, nameštaj iz Beča, pa čak i originalne tapete, statue i ostale lične predmete. Muzej je prelep i stvarno je šteta da propustite da ga posetite bar jednom. Među slikama, izloženi su portreti i aktovi prelepe Muni, zatim remek – delo Krunisanje Cara Dušana koje je Paja naslikao za potrebe Svetske izložbe u Parizu 1900. godine i za koju je dobio nagradu. U muzeju ćete videti i crtež slike Furor Teutonicus koju je i sam Paja smatrao za svoje najveće delo, u svakom smislu te reči – zauzimala je 24 kvadratna metra. Paja za nju dobija zlatnu medalju Salzburške likovne asocijacije i posle toga, 1909. godine, gubi joj se svaki trag. O svim ovim i drugim pojedinostima iz Pajinog života, lepo će vam pričati kustos muzeja, devojka koja je na nas ostavila divan utisak.
Nažalost, zbog slabe posećenosti, muzej je otvoren samo tri dana nedeljno: četvrtkom od 10 – 18h, subotom od 12 – 20h i nedeljom od 10 – 14h. Cena ulaznice 200 din, sa popustom za nezaposlene i studente. Adresa je Kralja Milana 21, a adresa sajta je na linku.
Najtoplije preporuke.
Legat Atelje Petra Lubarde
Petar Lubarda (1907 – 1974) je jedan od najvećih jugoslovenskih i srpskih slikara 20. veka. Rođen je u Ljubotinju, u Crnoj Gori, a preminuo je u Beogradu. Studije slikarstva počinje u Beogradu 1925. godine, a nastavlja ih na kratko u Parizu. Od 1941. do 1944. godine je u zarobljeništvu po logorima u Nemačkoj i Italiji. Od 1961. bio je redovni član SANU. Za života imao je 50 samostalnih i 350 kolektivnih izložba u zemlji i svetu. Dobitnik je brojnih prestižnih nagrada i međunarodnih priznanja. Na Bijenalu u Sao Paolu 1953. godine, na kome su učestvovali i Pablo Pikaso, Salvador Dali i Henri Mur, predstavljao je ,,otkriće Bijenala“ kada mu je međunarodni žiri jednoglasno dodelio jednu od glavnih nagrada.
Od grada Beograda dobija na korišćenje vilu na Dedinju, u kojoj živi sa svojom suprugom Verom do kraja svog života. Kuća je nakon Lubardine smrti, zbog nemara i neodržavanja bila u veoma lošem stanju, kao i 24 slike koje su zatečene, dok su čak 33 nestale. Renovirana kuća je pretvorena u legat, a za publiku je otvorena 2014. godine.
Osim slika, u legatu možete pogledati Lubardine crteže i grafike, nameštaj, lične predmete, deo biblioteke, fotografije, rukopise, arhivu. Adresa je Iličićeva 1 na Dedinju, u neposrednoj blizini Muzeja Jugoslavije. Radno vreme je od utorka do nedelje od 10 do 17h, cena ulaznice 200 din, za grupne posete, studente i penzionere cena je 100 din. Sajt – www.kucalegata.org
Kuća legata – Petar Lubarda 1907 – 1974 – 2017
Ukoliko ovih dana prolazite Knez Mihailovom, svratite u broj 46, u Kuću legata na besplatnu izložbu povodom 110 godina od rođenja Petra Lubarde. Izložba je prethodno predstavljena u Dvorcu Petrovića Centra savremene umetnosti Crne Gore u Podgorici i Spomen – zbirci Pavla Beljanskog. Izložba u Beogradu traje do 6. januara 2018, radno vreme je od 12 – 20h, osim ponedeljkom kada je legat zatvoren, a sve detalje pronađite na sajtu.
***
A sad, trk u muzeje. Beogradske ili one u vašem gradu. Sa nestrpljenjem čekam već sledeći mesec da vam preporučim još toliko toga što smo Ljubica i ja ovih dana obišle i videle. Povedite svoje prijatelje i drage ljude, provedite kvalitetno slobodno vreme, naučite i vidite nešto novo. Cene muzeja su simbolične, odvojite i još malo svog vremena i svojim prisustvom oživite muzeje. To je dobro za sve nas.
Pozdrav,
Majus
*Autori svih fotografija smo Ljubica i ja
//pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js
(adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});
Bravo Majus! Bravo! ❤️❤️❤️😊👏👏👏
Sviđa mi seSviđa mi se
Bravo Lj! 🙂
Sviđa mi seSviđa mi se
Divan, informativan i krajnje inspirativan tekst! 🙂 Muzeji zaista zaslužuju punu pažnju, a ko želi, može da nađe dosta toga zanimljivog. Pored Istorijskog i Etnografskog, koji uvek imaju sjajne postavke, Muzej pozorišne umetnosti Srbije, Muzej jugoslovenske kinoteke, Muzej Narodnog pozorišta i Konak Kneginje Ljubice takođe su vrlo zanimljivi, pa eto preporuke za neku sledeću turu. 😉
Sviđa mi seSviđa mi se
Hvala makaronice, dosta toga što ste spomenule smo već obišle, ali čuvamo za januarsko objavljivanje. Biće ,,posla” cele sledeće godine 😉 Hvala vam ❤️
Sviđa mi seSviđa mi se
Jedva čekamo! 😉 ❤
Sviđa mi seSviđa mi se